Sasvim slučajno tvoj pogled je uhvatio moju pažnju,otključao osmijeh na mojim usnama.
Pod dlanovima sam osjećala ugodnu hladnoću stijene,koja mi je hladila prste.
Mjesec je udarao o more,davao mi signale da uđem u njega.
Premještanje žala po mojim stopalima jedini je zvuk koji sam uspjela čuti jer mi je još odzvanjao njegov osmijeh u grudima.
Prvim dodirom kao da mi je prenjeo nepostojeća sjećanja s njim…kao da ga znam cijeli život.
Prvi poljubac bio je poput krijesnica u mekoj magli..
Doveo me u svijet gdje riječi i tuđi otkucaji srca ne postoje,već samo nas dvoje u pjeni uzdisaja.
Taj osjećaj još tutnji u mom srcu,udara i lupa,želi se ponoviti,ali ne može jer je ipak samo sjećanje….